Sastav tijela i metaboličko zdravlje

Tjelesna aktivnost je čimbenik koji utječe na sastav i sliku tijela. Slika tijela je mentalna slika o tjelesnom izgledu, a na nju mogu utjecati razni čimbenici poput kulturnih i društvenih normi, utjecaj medija, osobna iskustva i psihološki čimbenici. Slika tijela odražava ali ne daje uvid u stanje uhranjenosti. Za određivanje stanja uhranjenosti nekoć su se koristile standardne tablice tjelesne visine i mase, dok se trenutnim standardom smatra indeks tjelesne mase (body mass index, engl. – BMI). Indeks se temelji na odnosu tjelesne mase i kvadrata visine, a dobivene vrijednosti razvrstavaju pojedinca u skupine stanja uhranjenosti (Tablica 1). U nekim slučajevima visoke ili niske vrijednosti BMI mogu dovesti do pogrešnih zaključaka. Visoke vrijednosti BMI mogu biti povezane s prekomjernom tjelesnom masom ili debljinom, a time i s pridruženim metaboličkim bolestima (šećerna bolest tip 2, srčano-žilne bolesti, nealkoholna bolest masne jetre), dok niske vrijednosti BMI mogu biti rezultat hormonske neravnoteže, pothranjenosti ili poremećaja u prehrani. No, visoke vrijednosti BMI može imati osoba s većim udjelom mišićne mase i istovremeno manjim udjelom mase masnog tkiva, što se ne definira preuhranjenošću ili debljinom. Oni sa normalnim BMI mogu se smatrati normalno uhranjenima, međutim, ukoliko nisu tjelesno aktivni mogu imati manji udio mišićnog tkiva i istovremeno prekomjerni udio masnog tkiva, što se može smatrati potencijalnim rizikom za zdravlje. Iz ovih razloga, dobro je imati uvid u sastav tijela te raspodjelu masnog tkiva. Količina i položaj masnog tkiva, bilo ispod kože (potkožno) ili duboko u tijelu (visceralno) utječe na zdravstveno stanje. Pa tako prekomjerna količina visceralnog masnog tkiva (najviše u trbušnoj regiji) povezana je s rizikom za razvoj kroničnih upala i metaboličkih poremećaja (šećerne bolesti tipa 2 i srčano-žilnih bolesti). Prilikom mršavljenja, smanjenjem količine masnog tkiva smanjuje se veličina masnih stanica, ali ne i njihov broj. Odgovarajuća količina masnog tkiva je važna jer ono otpušta adipokine koji kontroliraju metabolizam i apetit (leptin, adiponektin) i citokine (TNF-α, IL-6) koji utječu na osjetljivost na inzulin. Masno tkivo sadrži imunosne stanice, iznimno važne zbog upravljanja upalama pri čemu djeluju i protuupalno i proupalno. Dakle, određivanje sastava tijela važna je komponenta utvrđivanja zdravstvenog stanja. Kod sportaša, određivanje sastava tijela važno je za praćenje učinkovitosti treninga i prehrane, a ovisi o komponentama kondicije koje se odnose na zdravlje i vještine (snaga, brzina, agilnost, vrijeme reakcije, ravnoteža i koordinacija). Sastav tijela osobito je važan za gravitacijske, težinske i estetske sportove u kojima sastav masnog i mišićnog tkiva može imati značajan učinak na sportske izvedbe.  

Najvažnije glavne tjelesne komponente kod utvrđivanja sastava tijela su ukupno masno tkivo (esencijalno i pohranjeno), bezmasna masa tijela, količina koštane mase i udio vode u tijelu. Esencijalno masno tkivo odnosi se na pohranjene masne kiseline koje su potrebne za održavanje normalnih tjelesnih funkcija poput obnove stanica, regulacije hormona i imunosnog sustava. Budući da tijelo ne može stvarati te masne kiseline, one se trebaju unijeti hranom. Esencijalno masno tkivo kod muškaraca iznosi otprilike 3% i 12% kod žena. Pohranjeno masno tkivo je pohranjeno neposredno ispod kože (potkožno masno tkivo) i oko organa (visceralno masno tkivo). Bezmasna masa tijela bez masti odnosi se na sve što nije masno tkivo (koža, kosti, mišići, organi, voda), ali uključuje i esencijalne masti koje se nalaze u unutarnjim organima i koštanoj srži. Bezmasna masa tijela je metabolički aktivna i zahtjeva energiju, najviše jer sadrži organe poput srca, jetre, crijeva i mozga. Ti organi mogu trošiti dvije trećine energije u mirovanju iako čine samo desetinu ukupne tjelesne mase. Skeletni mišići koji čine dvije petine ukupne tjelesne mase troše petinu energije u mirovanju, dok masno tkivo koje čini oko četvrtine tjelesne mase troši samo dvadesetinu energije u mirovanju. Stoga, ukoliko osoba ima velik udio masnog tkiva imati će i manju energiju u mirovanju (bazalni metabolizam), a osoba koja ima velik udio mišićnog tkiva veću. Osim sastava tijela, na energiju u mirovanju utječe dob, spol, hormoni i genetski čimbenici upravo zato jer utječu na sastav tijela. 

Sportska izvedba uvelike ovisi o komponentama kondicije koje utječu na zdravlje i vještine (snaga, brzina, agilnost, vrijeme reakcije, ravnoteža i koordinacija sastava tijela). Izvedba ovisi i o sportaševoj tehnici i razini kompetentnosti u motoričkim vještinama specifičnim za određeni sport. Sve komponente kondicije u određenoj su mjeri ovisne o sastavu tijela. Povećanje bezmasne mase tijela, odnosno mišićne mase, doprinosi razvoju snage i moći što omogućuje sportašu da ima više snage u određenom vremenskom razdoblju. Dovoljna količina bezmasne mase tijela također doprinosi brzini i agilnosti. Niža količina neesencijalnog masnog tkiva utječe na mišićnu i kardiorespiratornu izdržljivost, brzinu i agilnost. Veća količina neesencijalnog masnog tkiva opterećuje kretanje i prisiljava sportaša da poveća snagu mišićne kontrakcije po danom opterećenju, te tako može ograničiti izdržljivost, ravnotežu, koordinaciju i sposobnost kretanja. Prekomjerna tjelesna masa i količina masnog tkiva također mogu negativno utjecati na opseg pokreta zglobova. Pa tako manji udio masnog tkiva sportašima koji se natječu u sportovima koji zahtijevaju visoku razinu fleksibilnosti, poput gimnastike, utječe na ravnotežu, koordinaciju i kretanje (Tablica 3 i 4).  

Određivanje sastava tijela sportaša zahtijeva pažljivo razmatranje razloga za određivanje, odnosno, je li ono svrsishodno i potrebno. Važna je razina sposobnosti podrške koja je dostupna sportašu u slučaju objašnjavanja rezultata mjerenja i davanja odgovarajućih preporuka. Budući da najpovoljniji sastav tijela uvelike ovisi o određenom sportu ili željenim izvedbama, o rezultatima mjerenja sastava tijela treba razgovarati na s trenerom, sportskim liječnikom i nutricionistom, jer ti rezultati mogu imati izravan utjecaj na sliku o tijelu. 

Određivanje sastava tijela

Sastav tijela može se procijeniti na pet razina, na atomskoj, molekularnoj, staničnoj i tkivnoj razini te na razini cijelog tijela. Sve metode procjene sastava tijela imaju neke svojstvene probleme bilo u metodologiji mjerenja ili u tumačenjima. Složenije metode su preciznije, ali su često neprikladne za uvjete izvan kliničkog okruženja. Iako trenutno nema zlatne standardne metode za procjenu sastava tijela sportaša, najprikladnijom metodom smatra se mjerenje debljine kožnih nabora. 

Piše: dr. sc. Gordana Kenđel Jovanović, dipl. ing. nutr.

Literatura 

1. Ackland TR, Lohman TG, Sundgot-Borgen J, et al. Current status of body composition assessment in sport: review and position statement on behalf of the ad hoc research working group on body composition health and performance, under the auspices of the I.O.C. Medical Commission. Sports Med. 2012;42(3):227-249. 
2. Lukaski H, Raymond-Pope CJ. New Frontiers of Body Composition in Sport. Int J Sports Med. 2021;42(7):588-601.  
3. Kasper AM, Langan-Evans C, Hudson JF, et al. Come Back Skinfolds, All Is Forgiven: A Narrative Review of the Efficacy of Common Body Composition Methods in Applied Sports Practice. Nutrients. 2021;13(4):1075.  
4. Hu F. Measurements of Adiposity and Body Composition. In: Hu F, ed. Obesity Epidemiology. New York City: Oxford University Press, 2008; 53–83. 
5. Durnin JV, Womersley J. Body fat assessed from total body density and its estimation from skinfold thickness: measurements on 481 men and women aged from 16 to 72 years. Br J Nutr. 1974;32(1):77-97.  

Tablice