Izvori informacija o prehrani – vjerodostojnost i informacijska pismenost

Unatoč lakoj dostupnosti, nije lako pronaći ni prepoznati pouzdane informacije koje se temelje na čvrstim znanstvenim dokazima, osobito zbog brzog i širokog dijeljenja informacija, ali i lažnih, neutemeljenih ili pogrešno tumačenih tvrdnji i informacija. Mnogi pretražuju Internet i društvene medije za informacije o hrani i prehrani, nutritivnim vrijednostima i zdravstvenim prednostima, receptima, idejama za obroke ili kuharskim savjetima, za rješavanje zdravstvenih problema, pomoć pri regulaciji tjelesne mase, za kontrolu bolesti poput šećerne bolesti ili alergije na hranu, a sadržaj društvenih medija, blogova ili rasprava na forumima može utjecati na izbor hrane i načine prehrane. Mnogo se češće nailazi na iskustva, tvrdnje i mišljenja pojedinaca koji nemaju pouzdano obrazovanje o hrani i prehrani o pojedinom načinu prehrane ili dodatka prehrani za koje tvrde da su im unaprijedili zdravlje ili poboljšali izgled, kao i na forume koji promiču određeni način prehrane što temelje na osobnim iskustvima. Također, prehrambene i farmaceutske industrije, pojedinci, razne udruge ili organizacije mogu širiti nepouzdane informacije u svrhu promocije svojih financijskih ili društvenih interesa što doprinosi pogrešnom shvaćanju ili zbunjenosti u vezi s izborom hrane. Primjer je promicanje nezdravih proizvoda ili neutemeljenih zdravstvenih tvrdnji da neki sastojci utječu na bolje zdravlje, što sprječava pouzdan prijenos znanja o hrani. Mnogima nedostaje znanstvena pismenost potrebna za kritičku odluku o prehrambenim informacijama i prepoznavanju razlike između vjerodostojnih i nevjerodostojnih izvora o prehrani. Zbog dostupnosti proturječnih informacija o tome što se smatra „zdravom“ prehranom mnogima je teško odrediti što je doista korisno za zdravlje. Često se može naići na tvrdnju o novom medicinskom tretmanu temeljenom na nalazu istraživanja, ali bez citiranog istraživanja koje podupire tu tvrdnju, ili na fotografiju slavne osobe koja ističe svoj izgled i tvrdi da je rezultat znanstveno dokazane prehrane koju provodi, ali bez citiranog istraživanja koje podupire tu tvrdnju. Prehrana je jedna od najzastupljenijih zdravstvenih tema na društvenim mrežama i sve ju više koriste utjecajne osobe koje nemaju pouzdano obrazovanje ni iskustvo iz područja prehrane. Primjerice, liječnici slavnih osoba mogu zagovarati neki proizvod, hranu ili način prehrane zbog čega se mogu činiti pouzdanim zbog svoje stručnosti, no mogu biti pristrani, što treba kritički razmotriti. S druge strane, komunikacijski potencijal društvenih medija pokazao se kao dobar medij za povećanje zdravstvene pismenosti što trebaju više koristiti zdravstveni djelatnici i stručnjaci s područja nutricionizma kako bi prikazali pouzdane i utemeljene prehrambene poruke i utjecali na javnozdravstvenu dobrobit. Takvo što se pokazalo pouzdano i učinkovito u doba pandemije Covid-19.

Područje prehrane i nutricionizma je dinamično, a istraživanja, razumijevanje i primjena novih spoznaja o hrani i prehrani se neprestano razvijaju o čemu se često raspravlja u medijskim izvorima. Za kritičku odluku o pouzdanosti svake spoznaje ili tvrdnje važno je poznavati dizajn istraživanja jer on utječe na to kako se tumače rezultati, te snagu dokaza koje utječe na odluke o prehrani u stvarnom životu. Sva istraživanja moraju imati pouzdanu statističku snagu, a rezultati testirani odgovarajućim statističkim testovima iz kojih će se izvesti pouzdani zaključci. Najmanju snagu dokaza imaju istraživanja provedena na životinjama i staničnim kulturama, slijede opažajna istraživanja (presječna, slučaj-kontrola i kohortna), potom intervencijska istraživanja poput randomiziranih i drugih kliničkih istraživanja, dok najveću snagu dokaza imaju meta-analize i sustavna pregledna istraživanja ako su recenzirani od više recenzenata u časopisima visokog znanstvenog čimbenika odjeka. Istraživanja koja uključuju ljude važnija su od životinjskih modela, a prospektivna, randomizirana, kontrolirana istraživanja bolja od retrospektivnih, promatračkih istraživanja. Sustavne meta-analize svih dostupnih dokaza o pojedinoj temi su informativnije od pojedinačnih istraživanja prikazivanih izvan suštine istraživanja. Istraživanja s velikim brojem ispitanika su pouzdanija nego s ona manjim, kao i ona provedena na više mjesta nego na jednom mjestu. Senzacionalni naslovi često previše pojednostavljuju glavne rezultate i zaključke ili ih potpuno pogrešno prikazuju što može utjecati na pogrešno tumačenje, nerazumijevanje, donošenje pogrešnih odluka čime može imati negativan učinak na zdravlje. Znanstveno istraživanje mora biti nepristrano, mora se moći ponoviti na drugom uzorku, treba neselektivno prikazivati rezultate i ne smije biti u sukobu interesa. Sposobnost prenošenja neke informacije nije u razini znanja i vještina koje imamo već u tome kako se to znanje i vještine koriste u skladu s okruženjem kojem se prezentira i prenosi, stoga je važno prilagoditi informaciju da bude lako razumljiva i sažeta, međutim, pri pojednostavljenju moguće je da se izgubi njen smisao.

PISMENOST O HRANI I PREHRANI

Razumijevanje i primjena znanja o hrani odnosi se na razumijevanje znanosti o hrani, pa iz toga proistječe da je pismenost o hrani i prehrani razumijevanje uloge različitih hranjivih tvari u prehrani, čitanje oznaka hranjive vrijednosti na hrani i donošenje pravilnih odluka o izboru hrane. Znanje o načelima prehrane, sastojcima hrane i njihovim utjecajima na zdravlje te sposobnost razumijevanja i korištenja tih informacija utječe na donošenje ispravnih odluka o prehrani. Pismenost o prehrani je sposobnost donošenja odluke koja vodi boljem zdravstvenom statusu i održivom prehrambenom sustavu uzimajući u obzir sve društvene, ekološke, kulturne, socio-ekonomske i političke čimbenike. Pismenost o hrani odnosi se na društvene aspekte hrane, njeno porijeklo, način uzgoja i proizvodnje i kako njeni sastojci utječu na zdravlje, a s prehrambenom pismenosti utječe na promicanje zdravih načina života i ponašanja kojim se mogu zaštititi zdravlje te spriječiti kronične nezarazne povezane s nezdravim načinom života. Primarna prevencija odnosi se na sprječavanje nastanka bolesti  primjerice korištenjem pravilne, uravnotežene prehrane koja je bogata voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i manje masnim izvorima bjelančevina. Na taj način se može smanjiti rizik od nastanka i razvoja bolesti srca, šećerne bolesti i određenih vrsta raka, dok edukacija o važnosti uravnotežene prehrane i kako čitati oznake na hrani može pomoći u ostvarivanju takve prehrane. Sekundarna prevencija odnosi se na rano otkrivanje i liječenje bolesti prije nego što prouzroči značajan negativni zdravstveni učinak. Pismenost o hrani i prehrani ključna je u sekundarnoj prevenciji jer omogućuje donošenje informirane odluke o prehrani i načinu života koje je potrebno za liječenje kroničnih bolesti kao što su visoki krvni tlak, hiperlipidemije i šećerna bolest. Tercijarna prevencija usmjerena je na upravljanje komplikacijama i simptomima kroničnih bolesti koje su povezane s hranom i prehranom pri čemu je važno razumijevanje bolesti i pridržavanje plana liječenja za što je potrebno znanje i razumijevanje o sastojcima hrane, o oznakama na hrani te planiranju prehrane. Porast obolijevanja ali i smrtnosti od kroničnih nezaraznih bolesti povezanih s nezdravim životnim navikama što uključuje i prehranu povezano je sa slabom pismenosti o hrani i prehrani, odnosno s nedostatkom znanja o snalaženju u složenom prehrambenom sustavu i osiguravanju unosa hrane u skladu s potrebama i preporukama pravilne prehrane. Prehrambeni sustavi današnjice obiluju raznolikom i lako dostupnom prerađenom i ultra-prerađenom hranom s niskim nutritivnim i visokim energetskim sadržajem što olakšava brzo konzumiranje i bržu pripremu obroka. Konzumacija gotove, industrijski proizvedene hrane i obroka koji se naručuju utječe na pad vještina kuhanja i pripreme hrane kao i na nepoznavanje određenih namirnica i način njihove pripreme. Primjerice, mediteranska prehrana tradicionalni je način prehrane nekih krajeva Hrvatske i upravo zbog neprenošenja vještina pripremanja hrane te slabijeg znanja i potrebnih vještina navike mediteranske prehrane se smanjuju među mladima. Neznanje o hrani i prehrani znači nepoznavanje utjecaja sastojaka hrane na zdravlje i na nesposobnost u postizanju pravilne i usklađene prehrane. Upravo je taj nedostatak znanja i razumijevanja o tome što i kako se jede doveo do porasta pretilosti i šećerne bolesti te zdravstvenih komplikacija tih bolesti kao što su srčano-žilne bolesti i bolesti bubrega. Iako mnogi znaju da prekomjerni unos hrane utječe na debljanje i razvoj pretilosti, možda ne razumiju da takva prehrana utječe na razvoj srčano-žilnih bolesti i šećerne bolesti.

KOMUNIKACIJA, VJERODOSTOJNOST I INFORMACIJSKA PISMENOST

Osim društvenih, kulturnih i socio-ekonomskih utjecaja, na izbor hrane utječu mediji i osobna iskustva. Pogrešne informacije ili one neutemeljene mogu dovesti do pogrešnog shvaćanja informacija o hrani i njihovog daljnjeg prenošenja što utječe na nepravilne prehrambene obrasce i pogrešne zdravstvene odluke osobito ako ih prenosi utjecajni pojedinci. Važno je znati kritički analizirati informacije i potražiti vjerodostojne izvore o hrani i prehrani. Zdravstveni djelatnici koji sudjeluju u promicanju zdravlja koriste poruke i medije za prevenciju i promicanje zdravlja, poboljšanje odnosa između zdravstvenog djelatnika i korisnika usluge te za poboljšanje svijesti o zdravlju i zdravstvenim rizicima, o vrijednosti zdravlja i potiče se na promjene ponašanja kroz zdraviji i kvalitetniji način života. Komunikacija o prehrani i hrani može utjecati na zdravo prehrambeno ponašanje i na prevenciju bolesti vezanih uz nepravilnu prehranu. Društveni marketing usmjeren je na promjenu ponašanja, širenje jasnih poruka, na dizajn i provedbu intervencija, a može biti učinkovit način promicanja pravilne prehrane s ciljem zaštite zdravlja i prevencije bolesti. Informacije trebaju biti točne, znanstveno utemeljene, bez pristranosti ili sukoba interesa, a način komunikacije o hrani jasan, sažet, lako razumljiv i važan za potrebe i interese ciljane publike uzevši u obzir njihovu kulturnu, društvenu i ekonomsku pozadinu. Izvor informacija treba biti pouzdan i vjerodostojan te treba dolaziti od strane visoko obrazovanih i stručnih zdravstvenih djelatnika s iskustvom na tom području koji djeluju u zdravstvenim, javno-zdravstvenim ustanovama, ministarstvima, sveučilištima i zavodima. Važna je lako dostupna i primjerena edukacija o hrani, oznakama na hrani, sigurnosti hrane, proizvodnji, pripremi i kuhanju hrane kako bi se povećala pismenost o hrani i prehrani što utječe na stjecanje primjerenog znanja i razumijevanja potrebnog za donošenje informiranih odluka o hrani. Pristupom pouzdanim i utemeljenim informacijama o zdravom načinu života koje stvaraju i prezentiraju iskusni i visoko obrazovani stručnjaci u svom području omogućena je zaštita zdravlja te prevencija nastanka i razvoja kroničnih bolesti koje se povezuju s nezdravim načinom života. Jasna, sažeta i znanstveno-utemeljena komunikacija važan je način promicanja točnih i vjerodostojnih informacija o hrani i prehrani od strane pouzdanih izvora što je omogućeno korištenjem ovih portala. Zdravstveni djelatnici i stručnjaci za hranu i prehranu trebaju koristiti društvene mreže i druge internetske platforme za pouzdanu komunikaciju promicanjem vjerodostojnih izvora informacija i smanjenjem širenja pogrešnih tvrdnji ili tumačenja. Primjeri su Internet portal Knowledge Gateway Europske komisije s temama o promicanju zdravlja i prevenciji nezaraznih bolesti te portal kampanje Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) „EU bira sigurnu hranu“ s ciljem podizanja svijesti o znanosti o hrani, njenoj sigurnosti te poticanju na kritičko razmišljanje o izboru hrane i pouzdanom izboru sigurne hrane kao i hrvatski projekt „Živjeti zdravo“ sufinanciranog sredstvima Europskog socijalnog fonda s ciljem unapređenja zdravlja smanjenjem negativnog učinka bihevioralnih, biomedicinskih i socio-medicinskih rizičnih čimbenika te kreiranja okruženja u kojima je svim osobama u Republici Hrvatskoj omogućena najviša razina zdravlja i kvaliteta života. Pri kritičkom razmatranju pouzdanosti sadržaja odabrane Internete stranice ili društvenog medija dobro je provjeriti sponzora i osnivača stranice, jesu li navedeni autori sadržaja stranice, sadrži li poveznice na druge vjerodostojne informativne Internet stranice, je li sadržaj stranice poduprt recenziranim člancima iz časopisa visokog odjeka, koliko se često stranica ažurira, prodaje li se nešto na stranici te naplaćuje li se naknada posjetom stranice.

Na području znanosti o sportu također je važna pouzdana i obostrana komunikacija, vjerodostojnost informacija koje se promiče te promicanje pismenosti o hrani i prehrani s ciljem zaštite zdravlja i poboljšanja treninga te sportskih izvedbi. Korištenjem i promocijom znanstveno-utemeljenih informacija o hrani i prehrani za tjelesno aktivne pojedince i sportaše, razumijevanje pozitivnih učinaka vježbanja i tjelesne aktivnosti na zdravlje i izvedbu kao i razmjena ideja i zapažanja važan su dio prenošenja pouzdanih informacija te su također i održivi načini za zaštitu i unapređenje zdravlja te poboljšanje kvalitete života.

Literatura

1. Silva P, Araújo R, Lopes F, Ray S. Nutrition and Food Literacy: Framing the Challenges to Health Communication. Nutrients. 2023;15(22):4708.

2. Fullagar HHK, McCall A, Impellizzeri FM, Favero T, Coutts AJ. The Translation of Sport Science Research to the Field: A Current Opinion and Overview on the Perceptions of Practitioners, Researchers and Coaches. Sports Med. 2019;49(12):1817-1824.

3. Hornsby WG, Gleason BH, DeLong M, Stone MH. “Are You Doing Any Sport Science?” A Brief Editorial. J Funct Morphol Kinesiol. 2022;7(3):69.

4. Ramalho A, Petrica J. Knowledge in Motion: A Comprehensive Review of Evidence-Based Human Kinetics. Int J Environ Res Public Health. 2023;20(11):6020.

5. European Commission. Health Promotion and Disease Prevention Knowledge Gateway. https://knowledge4policy.ec.europa.eu/health-promotion-knowledge-gateway_en

6. Europska agencija za sigurnost hrane . Podana znanost za sigurnu hranu. „EU bira sigurnu hranu”. https://campaigns.efsa.europa.eu/EUChooseSafeFood/#/index-hr

7. Hrvatski zavod za javno zdravstvo, projekt Živjeti zdravo. www.zivjetizdravo.eu

Ažurirano 08.01.2024.

Skip to content