Dostupnost energije, energetska ravnoteža i energetske potrebe

Osnova prehrane aktivnog pojedinca i sportaša čini odgovarajući energetski unos. On je određen unosom i sposobnostima makronutrijenata (bjelančevina, masti i ugljikohidrata) da se metaboliziraju u energiju, omogućuje odgovarajuće funkcioniranje organskih sustava te utječe na sastav tijela. Unos energije prehranom dobiva se od podataka o unosu količine i učestalosti hrane, pića te dodataka prehrani. Postoje različiti oblici prikupljanja podataka o unosu hrane i pića poput 24-satnog prisjećanja ili upitnika o učestalosti unosa hrane u određenom vremenskom razdoblju (primjerice u posljednja 3, 7 dana ili mjesečno, itd.). Svaki oblik prikupljanja podataka o prehrani ima neke svoje prednosti i nedostatke, dok će se ovisno o potrebama i namjeri upravljanja dobivenim podatcima odabrati naprikladnija metoda procjene energetskog i hranjivog unosa. Izračun unosa energije je važan za procjenu raspoloživosti energije, međutim, ova metoda ima nedostatke jer se oslanjanja na samoprocjenu prehrambenog unosa, ovisi o prisjećanju, podcjenjivanju ili precjenjivanju unosa, a ima i kratkoročan učinak. Energija se izražava ili u kalorijama (kcal) ili džulima (J, Joule) pri čemu 1 kcal iznosi 4,184 J. Probavom hrane oslobađa se energija, za 1 g bjelančevina i 1 g ugljikohidrata 4 kcal, 1g masti 9 kcal, a 1 g alkohola 7 kcal. Energija dobivena probavom hrane, odnosno makronutrijenata, može se utrošiti na energiju potrebnu za održavanje fizioloških funkcija u mirovanju (brzinu metabolizma u mirovanju), toplinski učinak hrane i toplinski učinak tjelesne aktivnosti. Brzina metabolizma u mirovanju je najveća energetska komponenta (60%-75% dnevne potrošnje energije kod sjedilačkih osoba i oko 50% kod aktivnih pojedinaca ili sportaša), toplinski učinak hrane predstavlja oko 10% i preostaje oko 15% do 30% za toplinski učinak tjelesne aktivnosti.  

Energija dobivena probavom hrane ne može se izravno koristiti za tjelesne aktivnosti, već se koristi za stvaranje adenozin trifosfata (ATP) koji ima ograničeno pohranjivanje te se mora brzo iznova sintetizirati za nastavljanje aktivnosti. Energija koja je potrebna za ponovno stvaranje ATP-a dobiva se aerobnim i/ili anaerobnim metabolizmom preko fosfogenskog sustava ili sustava mliječne kiseline (anaerobna glikoliza) ili aerobnog metabolizma. Fosfogenski sustav (sustav ATP-a i fosfokreatina) je anaerobni energetski sustav koji oslobađa energiju razgradnjom fosfokreatina pohranjenog u mišićima i važan je za kratkotrajne intenzivne aktivnosti. Sustav anaerobne glikolize/mliječne kiseline je anaerobna razgradnja glukoze gdje je krajni produkt mliječna kiselina. Ovaj je sustav važan za treniranje i natjecanja s većim opterećenjima jer ovaj sustav sintetizira ATP 2,5 puta brže od aerobnog metabolizma. Aerobni sustav predstavlja oksidaciju makronutrijenata u mitohondrijima u energiju. U njemu se stvara mnogo više ATP-a nego u anaerobnom metabolizmu, ali sporijom brzinom što predstavlja sustav koji omogućuje dugotrajan izvor energije.  

Trajanje vježbanja (s)Vrsta energetskog sustavaNajveći udio isporučene energije (%)
1 – 4  Anaerobni ATP (u mišićima) 
4 – 10  Anaerobni ATP + fosfokreatin 
10 – 45  Anaerobni ATP + fosfokreatin + mišićni glikogen 
45 – 120  Anaerobni, mliječni mišićni glikogen 
120 – 240  Aerobno i anaerobno mišićni glikogen + mliječna kiselina 
240 – 600  Aerobni mišićni glikogen + masne kiseline + aminokiseline 

Raspoloživost energije

Energetska ravnoteža i energetske potrebe

Piše: dr. sc. Gordana Kenđel Jovanović, dipl. ing. nutr.

Literatura

  1. Thomas DT, Erdman KA, Burke LM. American College of Sports Medicine Joint Position Statement. Nutrition and Athletic Performance [objavljeni ispravak pojavljuje se u Med Sci Sports Exerc. siječanj 2017.;49(1):222]. Med Sci Sports Exerc. 2016;48(3):543-568.  
  2. O’Neill JER, Corish CA, Horner K. Accuracy of Resting Metabolic Rate Prediction Equations in Athletes: A Systematic Review with Meta-analysis [objavljeno online prije tiska, 26. kolovoza 2023]. Sports Med. 2023;10.1007/s40279-023-01896-z. 
  3. Jeukendrup A, Gleeson M. Sport Nutrition, 3. izd., Human Kinetics; 2019. 
  4. Burke L, Deakin V, Minehan M. (ur.). Clinical Sports Nutrition, 6.izd., McGraw Hill; 2021. 

Ažurirano 14.11.2023.

Skip to content