Poremećaji u prehrani sportaša

Unatoč nekim sličnostima, poremećaj hranjenja je nepravilno prehrambeno ponašanje koje nema obilježja kriterija za dijagnozu poremećaja u prehrani objavljenim u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje Američke psihijatrijske udruge (5. izdanje, DSM-5, 2013.), dok je poremećaj u prehrani klinička dijagnoza i navodi se kao stanje mentalnog zdravlja. Oba se poremećaja odnose na nezdrav odnos između hrane i tjelesne mase, te na opasne i abnormalne poremećaje u prehrani koji mijenjaju unos hrane, što potom utječe na mentalno ili tjelesno zdravlje. Poremećaji hranjenja ili poremećaji u prehrani obuhvaćaju poremećaje u normalnim obrascima hranjenja (primjerice vrlo restriktivna dijeta, prejedanje, preskakanje obroka, ograničavanje unosa masti ili ugljikohidrata), poremećaje slike o tijelu i, za neke, ponašanja usmjerena na kompenzaciju nepravilne prehrane (primjerice namjerno izazvano povraćanje, pretjerano vježbanje) ili zlouporaba sredstava kojima se želi postići željena tjelesna masa i izgled tijela (laksativi, diuretici, steroidi, dodaci za poboljšanje izvedbi i promjenu izgleda i sastava tijela, korištenje tableta za mršavljenje). Budući da aktivni pojedinci i sportaši teže postizanju željenih izvedbi, mnogima je tjelesna masa ili sastav tijela prepreka u tom postizanju, a kako većina njih želi brzo i jednostavno rješenje, najčešće koriste restrikcije prehrambene energije ili hranjivih tvari, prejedaju se, dehidriraju, zloupotrebljavaju laksative, diuretike, povraćanje i tablete za mršavljenje ili pretjerano vježbaju. Bez obzira koliko se ovo ponašanje koristi, postoje manji ili veći utjecaji na zdravlje, a rizik se povećava kada poremećaj hranjenja prijeđe u poremećaj u prehrani koji se može dijagnosticirati. Ozbiljne i štetne tjelesne i psihičke posljedice koje uzrokuju obje vrste poremećaja su rastuća, pandemijska javnozdravstvena prijetnja što zahtjeva pružanje odgovarajuće stručne podrške svim aktivnim pojedincima, sportašima i sportskoj zajednici.

Tablica 1. Karakteristike poremećaja hranjenja i poremećaja u prehrani među vrhunskim sportašima (prema Konsenzusnoj izjavi Međunarodnog olipijskog odbora o mentalnom zdravlju u elitnom sportu (Reardon i sur. 2019.).

POREMEĆENO HRANJENJE je svako prehrambeno ponašanje koje ne smatramo normalnim, ali ga ne smatramo ni poremećajem u prehrani. Poremećeno hranjenje ponekad pokazuje simptome i ponašanja koja su svojstvena poremećajima u prehrani, ali s manjom učestalošću ili nižom razinom ozbiljnosti. Poremećeno hranjenje može biti suzdržavanje od hrane, odnosno restriktivna prehrana, kompulzivna prehrana ili neuobičajeni obrasci prehrane, ali s manjom učestalošću ili nižom razinom ozbiljnosti te zbog toga zahtjevaju pažnju. Suzdržavanje od hrane, restriktivna prehrana ili držanje dijete je jedan od najčešćih oblika poremećaja hranjenja, dok opsjednutost ili pretjerivanje može uzrokovati ozbiljne posljedice na tjelesno i mentalno zdravlje, osobito ako je uključena i zlouporaba laksativa ili diuretika, te lijekova za mršavljenje. Poremećaj hranjenja koji predstavlja sve veću prevalenciju među mlađom populacijom je Ortoreksija, odnosno opsjednutost pravilnom ili ‘zdravom’ prehranom. Svjesnost i briga o kvaliteti hrane i njenoj hranjivosti ne bi trebalo biti zabrinjavajuće, međutim, opsjednutost njome koje potom uzrokuje uzdržavanje ili pretjerivanje u prehrani s određenim skupinama hrane može uzrokovati ozbiljne tjelesne i mentalne posljedice.

POREMEĆAJI U PREHRANI se klasificiraju prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), peto izdanje, na temelju prisutnih simptoma i učestalosti njihovog pojavljivanja, pa tako razlikujemo Anoreksiju nervozu, Bulimiju nervozu, Poremećaj prejedanja (Binge eating disorder, engl.), Izbjegavajući/restriktivni poremećaj unosa hrane, Nespecificirani poremećaj hranjenja ili prehrane i druge specificirane poremećaje hranjenja ili prehrane.

ANOREKSIJA NERVOZA je poremećaj u prehrani koje je obilježeno gubitkom tjelesne mase ili nedostatkom odgovarajućeg povećanja tjelesne mase kod djece koja rastu, poteškoćama u održavanju odgovarajuće tjelesne mase za svoju za visinu, dob i građu, sa svojstvenim strahom od dobivanja na tjelesnoj masi te iskrivljenom slikom tijela. Opsjednutost time predstavlja ozbiljan mentalni poremećaj i može biti životno opasan ako se ne liječi. Promjene koje se događaju u mozgu zbog gladovanja i pothranjenosti otežavaju osobi spoznaju, razumijevanje i prihvaćanje da nije dobro i koje zdravstvene posljedice može uzrokovati te zahtjeva stručnu medicinsku pomoć.

BULIMIJA NERVOZA je poremećaj u prehrani koje je obilježeno ciklusima prejedanja i kompenzacijskim ponašanjem kao što je samoizazvano povraćanje ili pretjerano vježbanje osmišljeno da poništi ili kompenzira učinke prejedanja. Svojstven je strah od debljanja, osjećaj krivice i gubitak kontrole nad takvim ponašanjem te zbog toga ona predstavlja ozbiljnu mentalnu bolest koja može biti opasna po život.

POREMEĆAJ PREJEDANJA je obilježen ponavljajućim epizodama prekomjernog unosa hrane, često vrlo brzog unosa i do neugodnosti, osjećajem gubitka kontrole tijekom epizode prejedanja nakon čega slijedi sram, tuga ili krivnja, a ponekad i kompenzacijsko ponašanje (npr. samoizazvano povraćanje, korištenje laksativa, diuretika ili lijekova za mršavljenje) kako bi se poništile negativne posljedice prejedanja, zbog straha od debljanja.

IZBJEGAVAJUĆI/RESTRIKTIVNI POREMEĆAJ UNOSA HRANE je ozbiljan poremećaj u prehrani obilježen izbjegavanjem i averzijom prema hrani i jedenju što nije zbog poremećene slike tijela kao kod Anoreksije nervoze, već je rezultat tjeskobe ili straha od hrane i/ili jedenja, povećane osjetljivosti na senzorne aspekte hrane kao što su njena tekstura, okus, miris ili nedostatka interesa za hranu/prehranu.

NESPECIFICIRANI POREMEĆAJ HRANJENJA ILI PREHRANE je poremećaj sa simptomima koji su karakteristični za jedan od poremećaja u prehrani jer uzrokuje značajne tjelesne i mentalne poremećaje povezane ponašanjem u prehrani. Međutim, dijagnoza prema klasifikaciji određenih poremećaja u prehrani nije u potpunosti ispunjena. Ovdje se ubrajaju atipična Anoreksija nervoza i Bulimija nervoza, Poremećaj prejedanja zbog toga što se pojavljuje manje od jednom tjedno i/ili traje kraće od tri mjeseca, potom Poremećaj čišćenja kako bi se utjecalo na tjelesnu masu ili oblik tijela (samoizazvano povraćanje, zlouporaba laksativa, diuretika ili lijekova za mršavljenje) u odsutnosti prejedanja te Sindrom noćnog jedenja. Ova ponašanja česta su među sportašima kod kojih su epizode prejedanja ili kompenzacijsko ponašanje rjeđi nego što je potrebno za dijagnozu, a pri tome nemaju zabrinjavajuće nisku tjelesnu masu.

Neodgovarajuća prehrana utječe na svaki dio života sportaša, na mentalni, psihički, emocionalni, društveni, intelektualni ili sportski dio, osobito kada nedovoljna količina energije ili određenih hranjivih tvari ili vode dovodi do manjka snage, slabosti mišića, nervoze, anksioznosti, fiziološke nefunkcionalnosti, primjerice do smanjenja/povećanja masnog tkiva, gubitka ili grčeva mišića, osteoporoze, zatvora i/ili proljeva, glavobolje, vrtoglavice, nesvjestice, umora ili do loše kvalitete sna. Osobito je za zdravlje opasna velika energetska restrikcija što dovodi do vrlo niske dostupnosti energije, što dovodi do usporavanja fizioloških procesa. Rezultat je oštećenje zdravlja kostiju, rada srčano-žilnog, probavnog i imunosnog sustava, menstrualne funkcije, endokrinog, metaboličkog i hematološkog statusa, usporenog rasta i razvoja, te uzrokuje probleme mentalnog zdravlja (depresija, anksioznost, poremećaji osobnosti, zlouporaba diuretika/laksativa/lijekova za mršavljenje/anabolika, samoozljeđivanje i suicidalnost).

Zbog toga što tjelesna masa i sastav tijela utječe na izgled i na sportsku izvedbu neki sportovi predstavljaju veći rizik za razvoj poremećaja hranjenja i poremećaja u prehrani, a to su sportovi koji se ocjenjuju estetski (ritmička gimnastika, umjetničko klizanje, ples, skokovi u vodu, sinkronizirano plivanje, bodybuilding), sportovi koji se kategoriziraju prema tjelesnoj masi za natjecanje (borilački sportovi (judo, karate, taekwondo), jahački sportovi, veslanje, hrvanje, boks, dizanje utega) te sportovi gravitacije gdje veća tjelesna masa može umanjiti izvedbu (skijaško trčanje, trčanje na daljinu, biciklizam, skijaški skokovi, skokovi u atletici). Osim tog rizičnog čimbenika, na nastanak i razvoj poremećaja u prehrani utječu neki biološki čimbenici (dob, faze rasta, razvoja ili puberteta, genetski čimbenici rizika, ovisnosti u obitelji, prijevremeni rast ili razvoj ili koji se bitno razlikuje od prosjeka), psihološki (nezadovoljstvo tijelom, iskrivljena slika o tijelu, nisko samopouzdanje, perfekcionizam, opsesivno-kompulzivne sklonosti/osobine, neuroticizam (depresija, anksioznost, emocionalna labilnost), povećana reakcija na stres, nefleksibilnost, sklonost pravilima, redom i simetrijom) traume, životne promjene, te socio-kulturni čimbenici rizika (sklonost korištenju zabranjenih sredstava, pritisak, zadirkivanje, maltretiranje vršnjaka ili obitelji zbog izgleda ili tjelesne mase, izravni ili percipirani pritisak da se promijeni izgled ili tjelesna masa čak i od zdravstvenih radnika ili sportskog osoblja, socijalna izolacija, utjecaj medija (idealna mršavost/mišićavost/građa). Određene situacije specifične za sport mogu biti čimbenik rizika poput početka bavljenja profesionalnim sportom tijekom adolescencije, prisilno ili dobrovoljno umirovljenje, propuštanje treninga ili natjecanja zbog ozljede, bolesti, operacije, potom pritisci (percipirani ili stvarni) da se promijeni oblik ili sastav tijela ili izvedba od strane trenera ili suigrača, osciliranje tjelesne mase, epizode ograničavanja u prehrani ili poremećenog načina prehrane zbog sportskih pravila i propisa, korištenje dodataka prehrani ili ergogenih sredstava, javno prikazivanje rezultata tjelesna mase i sastava tijela, te pritisak društvenih medija (percipirani ili stvarni) da izgledaju na određeni način. Dakle, brojni su rizični čimbenici koji mogu utjecati na aktivnog pojedinca ili sportaša u bilo kojem periodu njegovog života, a mogu se ispoljiti na njemu ili njoj svojstven način. Zbog velikih i životno opasnih posljedica važno je na vrijeme prepoznati i liječiti poremećaj u prehrani koji ima jednu od najviših stopa smrtnosti među svim mentalnim bolestima. Stoga su važne edukativne preventivne mjere, pravodobno otkrivanje i specijalizirano liječenje. Međutim, sram, stigma i strah od diskriminacije sprječava pojedince da prekinu svoje problematično ponašanje i traže pomoć, kao i nedovoljno znanje o simptomima poremećaja u prehrani te nevoljkost ili neodlučnost da se posavjetuju o problemima s prehranom što zajednički onemogućuje rano otkrivanje koje može dovesti do boljih ishoda liječenja.

Tablica 2. Znakovi upozorenja za otkrivanje poremećaja hranjenja ili poremećaja u prehrani

Članovi sportskog kluba, udruge ili zajednice možda nemaju specijalizirane vještine u otkrivanju i načinu rukovanja s osobama s poremećajem u prehrani, ali odgovarajućom edukacijom i pristupom pouzdanim informacijama i stručnjacima u tom području mogu pridonijeti ranom i učinkovitom prepoznavanju, procjeni i otkrivanju kliničkog poremećaja u prehrani kako bi osobi pravovremeno pomogli upućivanjem k specijaliziranoj zdravstvenoj skrbi i podršci. Bez obzira u kojoj mjeri postoji poremećeno ponašanje u prehrani, cilj liječenja je usmjeravanje prema oporavku sve dok se ne postigne dobro tjelesno zdravlje, normalno prehrambeno ponašanje koje će podržati sve aktivnosti, smanjenje anksioznosti, pozitivni stavovi prema sebi, hrani, svom tijelu, sposobnost izražavanja emocija, društvene interakcije, te sposobnost bavljenja radom, sportom, obrazovanjem i slobodnim vremenom. Za primjenu kriterija za dijagnozu poremećaja u prehrani potrebna je odgovarajuća edukacija. Iako postoji nekoliko upitnika za probir na poremećaje hranjenja ili poremećaje u prehrani u općoj populaciji, validirani i specijalizirani upitnici namijenjeni aktivnoj populaciji i sportašima su malobrojni i različite kvalitete. Trenutno se preporučuje kombinacija upitnika samoprocjene koje ispunjavaju ispitanici a slijedi klinički razgovor. Ako je moguće, u upitnik se mogu uključiti zapažene promjene kod ispitanika od strane suigrača, trenera, prijatelja ili obitelji. Od upitnika koji pomažu u procjeni poremećaja u prehrani upitnik Ispitivanje poremećaja u prehrani (The Eating Disorder Examination (EDE), engl.) smatra se zlatnim standardom za kliničku dijagnozu. EDE 17.0 je njegova najnovija verzija koja uključuje promjene u klasifikacijama poremećaja u prehrani. Upitnik za određivanje poremećaja prehrane 6.0 (The Eating Disorder Examination EDE-Q 6.0) je upitnik koji se temelji na EDE 17.0 i prihvatljiv je za korištenje među aktivnom populacijom i sportašima kao i upitnik Eating Disorder Screen for Athletes. Iako postoji još nekoliko upitnika koji se mogu koristiti, svaki od njih ima neka ograničenja primjene, kao što je nespecifičnost za muške sportaše, stoga se treba posavjetovati za primjenu prikladnog upitnika i načina njegove primjene. Iako se rjeđe koriste među aktivnom populacijom i sportašima, mogu se koristiti slijedeći upitnici the Eating Attitudes Test-26, Eating Disorder Inventory-2, Eating Disorder Examination Questionnaire (EDE-Q).

Sportaša za kojeg se smatra da je u mogućem riziku za poremećaj u prehrani treba uputiti educiranom sportskom nutricionistu koji će napraviti daljnju procjenu s pomoću upitnika o načinu i kvaliteti prehrane, procijenit će prisutnost osobitih načina prehrane i ograničenja u prehrani, korištenja dodataka prehrani, prisutnost intolerancije ili alergije, napravit će procjenu dostupnosti energije te čimbenika rizika i znakova upozorenja na poremećaj hranjenja ili poremećaj u prehrani kao što je kompenzacijsko ponašanje (povraćanje, uporaba laksativa, diuretika, tableta za mršavljenje, itd.) ili vrijeme provedeno razmišljajući o hrani, tjelesnoj masi, obliku ili o slici tijela. On će razumjeti psihološku komponentu izbora hrane, poglede sportaša na svoje tijelo i kako te misli utječu na odabir hrane, čime može učinkovito pomoći sportašu. Također je potrebno napraviti detaljnu medicinsku pregled i anamnezu kako bi se procijenilo tjelesno zdravlje i usmjerilo liječenje. Sve sportaše s prijelomom kostiju i/ili menstrualnom disfunkcijom trebale bi procijeniti dostupnost energije, napraviti detaljniju hormonalnu analizu te poremećaj hranjenja i poremećaje u prehrani. Osim mentalnog zdravlja, psiholozi će također ispitati psihosocijalnu povijest sportaša, socijalnu podršku i percipirani stres u relevantnim životnim domenama (sport, škola/posao, društvo). što ima za cilj odrediti raspon i ozbiljnost simptoma poremećaja u prehrani, napraviti dijagnozu i druge mentalne bolesti te identificirati sve neposredne medicinske ili psihološke rizike. Komorbiditet mentalnih bolesti je visok, a najčešće su poremećaji raspoloženja, anksioznost, konzumacija alkohola i drugih tvari te poremećaji osobnosti. Budući da poremećaji u prehrani imaju jednu od najviših stopa smrtnosti od svih psihijatrijskih bolesti, a oni kojima je dijagnosticiran poremećaj u prehrani imaju i značajno povećan rizik od samoubojstva, stoga procjena rizika treba uključivati trenutnu i prethodnu povijest suicidalnih ideja i ponašanja, samoozljeđivanja, uznemirenosti i rizika od ozljeđivanja drugih. Za uspješnu intervenciju i liječenje potrebno je procijeniti spremnost i motivaciju sportaša za promjenu što je dosljedan prediktor uspješnog liječenja. Promjena se ne događa postupno, već je to dinamički proces. Primjerice, sportaš možda uopće ne razmišlja o promjeni, možda nije svjestan ili poriče, možda razmišlja o promjeni, ali nije ništa poduzeo, možda ozbiljnije razmišlja o promjeni te planira aktivnosti ili može održavati promjenu i proaktivno sprječavati i nositi se s recidivima. Osim mentalnog zdravlja, psiholozi će u razgovoru ispitati psihosocijalnu povijest sportaša, socijalnu podršku i percipirani stres u važnim životnim domenama (obitelj, sport, škola/posao, društvo). U procjenu i razgovor s nutricionistom i psihologom te liječnikom trebaju biti uključeni svi bliski ljudi, odnosno članovi obitelji, prijatelji, suigrači i treneri. Dobro uspostavljena podrška obitelji, prijatelja, suigrača, trenera, sportskog okruženja i svih bliskih ljudi može biti zaštitni čimbenik i treba biti imperativ da se svi uključe i daju podršku zajedno sa stručnim medicinskim timom sastavljenim od liječnika, psihologa i nutricionista. Osim toga, obitelj, prijatelji, suigrači, trener i drugo sportsko osoblje mogu otkriti prve znakove i simptome poremećaja u prehrani što dovodi do rane intervencije i boljih dugoročnih ishoda. Dobra informiranost o znakovima i simptomima poremećaja u prehrani pomaže u prepoznavanju ranih faza kod bliske osobe, a pri tome je važno ostvariti otvorenu komunikaciju i povjerenje.

Okruženje koje pomaže u prevenciji poremećaja u prehrani od iznimne je važnosti za promicanje zdravlja, za smanjenje rizika i učestalosti poremećaja u prehrani. Važno je promicati zdravlje i dobrobit, smanjiti naglasak i pritisak na tjelesnu masu, sastav i izgled tijela, educirati o simptomima i ranim znakovima poremećaja u prehrani, o mogućim posljedicama za zdravlje i izvedbu te o pravilnoj prehrani namijenjenoj aktivnoj populaciji. Također je važno utjecati na promjenu nezdravog sportskog okruženja i pritiska, te na otvorenu i iskrenu komunikaciju. Sportski klubovi, udruge i zajednice imaju velik i stalan utjecaj na aktivne pojedince koji se bave sportom i natjecanjem, stoga je važno da promiču pozitivne poruke o slici tijela, pravilnoj, znanstveno-utemeljenoj prehrani i ponašanju u sportu. Treneri i drugi sportski stručnjaci jedni su od najvažnijih i najutjecajnijih osoba u životima sportaša te mogu pomoći u prevenciji, ranom prepoznavanju, intervenciji i liječenju poremećaja u prehrani. Važno je da znaju prepoznati znakove i simptome poremećaja u prehrani i razumiju kako najučinkovitije pristupiti sportašu koji je u potencijalnom riziku, iako samo educirani stručnjaci za mentalno zdravlje te liječnici trebaju procijeniti, dijagnosticirati i liječiti sportaše s poremećajem u prehrani. Ispravno znanje o prehrani omogućuje sportašima odgovarajući način prehrane što će im pomoći da zadovolje svoje potrebe za energijom i hranjivim tvarima, dok će ih pozitivan stav prema prehrani motivirati na usvajanje i održavanje dobrih prehrambenih navika. Pristup pouzdanim znanstveno-utemeljenim informacijama o sportskoj prehrani te savjetovanje i podrška psihologa i nutricionista s iskustvom u sportu uvelike može pomoći uravnotežiti specifične životne navike aktivnih pojedinaca i sportaša te spriječiti nastanak i razvoj poremećaja hranjenja i poremećaja u prehrani. Jedan od takvih načina podrške je Projekt SCAED.