Osnova prehrane aktivnog pojedinca i sportaša čini odgovarajući energetski unos. On je određen unosom i sposobnostima makronutrijenata (bjelančevina, masti i ugljikohidrata) da se metaboliziraju u energiju, omogućuje odgovarajuće funkcioniranje organskih sustava te utječe na sastav tijela. Unos energije prehranom dobiva se od podataka o unosu količine i učestalosti hrane, pića te dodataka prehrani. Postoje različiti oblici prikupljanja podataka o unosu hrane i pića poput 24-satnog prisjećanja ili upitnika o učestalosti unosa hrane u određenom vremenskom razdoblju (primjerice u posljednja 3, 7 dana ili mjesečno, itd.). Svaki oblik prikupljanja podataka o prehrani ima neke svoje prednosti i nedostatke, dok će se ovisno o potrebama i namjeri upravljanja dobivenim podatcima odabrati naprikladnija metoda procjene energetskog i hranjivog unosa. Izračun unosa energije je važan za procjenu raspoloživosti energije, međutim, ova metoda ima nedostatke jer se oslanjanja na samoprocjenu prehrambenog unosa, ovisi o prisjećanju, podcjenjivanju ili precjenjivanju unosa, a ima i kratkoročan učinak. Energija se izražava ili u kalorijama (kcal) ili džulima (J, Joule) pri čemu 1 kcal iznosi 4,184 J. Probavom hrane oslobađa se energija, za 1 g bjelančevina i 1 g ugljikohidrata 4 kcal, 1g masti 9 kcal, a 1 g alkohola 7 kcal. Energija dobivena probavom hrane, odnosno makronutrijenata, može se utrošiti na energiju potrebnu za održavanje fizioloških funkcija u mirovanju (brzinu metabolizma u mirovanju), toplinski učinak hrane i toplinski učinak tjelesne aktivnosti. Brzina metabolizma u mirovanju je najveća energetska komponenta (60%-75% dnevne potrošnje energije kod sjedilačkih osoba i oko 50% kod aktivnih pojedinaca ili sportaša), toplinski učinak hrane predstavlja oko 10% i preostaje oko 15% do 30% za toplinski učinak tjelesne aktivnosti.
Energija dobivena probavom hrane ne može se izravno koristiti za tjelesne aktivnosti, već se koristi za stvaranje adenozin trifosfata (ATP) koji ima ograničeno pohranjivanje te se mora brzo iznova sintetizirati za nastavljanje aktivnosti. Energija koja je potrebna za ponovno stvaranje ATP-a dobiva se aerobnim i/ili anaerobnim metabolizmom preko fosfogenskog sustava ili sustava mliječne kiseline (anaerobna glikoliza) ili aerobnog metabolizma. Fosfogenski sustav (sustav ATP-a i fosfokreatina) je anaerobni energetski sustav koji oslobađa energiju razgradnjom fosfokreatina pohranjenog u mišićima i važan je za kratkotrajne intenzivne aktivnosti. Sustav anaerobne glikolize/mliječne kiseline je anaerobna razgradnja glukoze gdje je krajni produkt mliječna kiselina. Ovaj je sustav važan za treniranje i natjecanja s većim opterećenjima jer ovaj sustav sintetizira ATP 2,5 puta brže od aerobnog metabolizma. Aerobni sustav predstavlja oksidaciju makronutrijenata u mitohondrijima u energiju. U njemu se stvara mnogo više ATP-a nego u anaerobnom metabolizmu, ali sporijom brzinom što predstavlja sustav koji omogućuje dugotrajan izvor energije.
Trajanje vježbanja (s) | Vrsta energetskog sustava | Najveći udio isporučene energije (%) |
---|---|---|
1 – 4 | Anaerobni | ATP (u mišićima) |
4 – 10 | Anaerobni | ATP + fosfokreatin |
10 – 45 | Anaerobni | ATP + fosfokreatin + mišićni glikogen |
45 – 120 | Anaerobni, mliječni | mišićni glikogen |
120 – 240 | Aerobno i anaerobno | mišićni glikogen + mliječna kiselina |
240 – 600 | Aerobni | mišićni glikogen + masne kiseline + aminokiseline |
Raspoloživost energije
Raspoloživost (ili dostupnost) energije predstavlja raspoloživu količinu energije za održavanje osnovnih tjelesnih funkcija koja je preostala nakon što se energija potrošena za tjelesne aktivnosti oduzme od energije dobivene konzumacijom hrane i pića. Raspoloživa energija predstavlja važnu osnovu zdravlja svakog pojedinca te odražava uspješnosti strategije sportske prehrane.
RASPOLOŽIVOST ENERGIJE: ENERGIJA DOBIVENA UNOSOM HRANE I PIĆA – POTROŠNJA ENERGIJE TJELESNOM AKTIVNOSTI
Niska raspoloživost energije može nastati zbog nedovoljnog unosa energije prehranom, visoke potrošnje energije tjelesnom aktivnosti ili kao njihova kombinacija. Može biti posljedica neodgovarajuće prehrane ili poremećaja hranjenja/poremećaja u prehrani, pogrešnog ili preintenzivnog programa za gubitak tjelesne mase ili nenamjernog ispunjavanja energetskih potreba tijekom razdoblja intenzivnog treninga ili natjecanja. Pojedini sportaši, namjerno i nekontrolirano, niskim energetskim unosom u odnosu na njihove potrebe reguliraju tjelesnu masu kako bi postigli željenu sportsku izvedbu što, ukoliko nije uočeno i riješavano na vrijeme, može dovesti do endokrine, probavne, bubrežne, neuro-psihijatrijske, imunosne, mišićno-koštane i srčano-žilne disfunkcije, čak i sa trajnim posljedicama. Niska raspoloživost energije kod sportaša uzrokuje smanjenu izdržljivost i neispunjavanje zahtjeva treninga, smanjenu sposobnost prosuđivanja, koordinacije i koncentracije, razdražljivost, depresiju, smanjene zalihe glikogena i smanjenu snagu mišića te posljedični povećani rizik od ozljeda.
Niska raspoloživost energije je ključna za razvoj relativnog nedostatka energije u sportu (RNE-S ili engl. RED-S, Relative Energy Deficiency in Sport) i predstavlja nedostatak energije u odnosu na ravnotežu između unosa energije prehranom i potrošnje energije potrebne za dnevne aktivnosti, zdravlje, rast i tjelesne aktivnosti. Iako se uobičajeno povezuje s poremećajima u prehrani ili pretjeranim gubitkom tjelesne mase, prepoznato je da RNE-S kod sportaša može biti prisutan čak i kada su unos energije i ukupna potrošnja energije uravnoteženi, a tjelesna masa sportaša je odgovarajuća. Naime, tijelo se dugotrajnoj niskoj raspoloživosti energije prilagođava tako da smanji brzinu energije metabolizma u mirovanju te smanji energiju za punjenje energije i oporavak nakon aktivnosti. Na taj način tijelo čuva energiju pa održava tjelesnu masu na energetskom unosu nižem od potrebnog, pri čemu se neke tjelesne funkcije koje se smatraju manje bitnima za preživljavanje, poput reprodukcijskog sustava, usporavaju. Prepoznato je da je niska raspoloživost energije primarni uzrok promjena koje se vide u trijadi, odnosno pri kombinaciji restriktivnog ponašanja u prehrani, promjena u menstrualnom ciklusu i smanjenog formiranja zdravih kostiju kod sportašica, osobito kod sportova osjetljivih na tjelesnu masu (primjerice trčanje, gimnastika, ples, sportovi klasificirani po masi – borilački sportovi). No, također je prisutno i među muškim sportašima, osobito među biciklistima, trkačima, veslačima i sportašima borilačkih vještina. Kod muškaraca niska raspoloživost energije dovodi do smanjenja razine testosterona i smanjene gustoće kostiju. Simptomi niske raspoloživosti energije su smanjena sposobnost sportskih izvedbi, odgođeno ili produljeno vrijeme oporavka, pretjerani umor, poteškoće s koncentracijom, promjene raspoloženja (tjeskoba ili depresija), pretjerana preokupacija ili opsesivno ponašanje u vezi s prehranom i treningom, česte ozljede, smanjena ili niska gustoća kostiju i posljedični prijelomi, prestanak ili promjene u menstrualnom ciklusu (< 9 ciklusa godišnje), niske referentne vrijednosti krvne slike (osobito željeza i vitamina D). Pomoć sportašima sa simptomima RNE-S ovisi o čimbenicima koji su uzrokovali RNE-S i o zdravstvenim (tjelesnim i mentalnim) posljedicama te zahtjeva rad sa stručnim zdravstvenim radnicima poput sportskog liječnika, endokrinologa, nutricionista i psihologa. Neki sportaši su razvili RNE-S zbog nedovoljnog znanja o prehrani i intenzitetu treninga, ali odgovarajuća edukacija im može pomoći da razviju strategije odgovarajuće prehrane.
Tjelesna masa ne mora biti jedini pokazatelj energetske ravnoteže jer učinak tjelesne aktivnosti utječe na sastav tijela, na masu masnog tkiva i bezmasnu masu. Stoga je nedavno predloženo da se za procjenu raspoloživosti energije koristi izračun energetske ravnoteže koja je jednaka promjeni u tjelesnim zalihama energije tijekom vremena. To se može procijeniti množenjem promjena u masi masnog tkiva (MT) i bezmasne mase tijela (BMT) s njihovim poznatim gustoćama metaboličke energije (odnosno 9,5 kcal/g za MT i 1,0 kcal/g za BMT).
Raspoloživa energija = (Δ masa masnog tkiva (g) x 9,5 kcal) x (Δ bezmasna masa (g) x 1 kcal)
Energetska ravnoteža i energetske potrebe
Energetske potrebe aktivnog pojedinca i sportaša ovise o trajanju i intenzitetu treninga i natjecanja. Čimbenici koji povećavaju energetske potrebe iznad procijenjenih su izloženost hladnoći ili vrućini, strah, stres, velika nadmorska visina, ozljede, pojedini sastojci hrane ili lijekovi (primjerice kofein, nikotin), povećanje bezmasne mase, a kod žena i faza menstrualnog ciklusa. Energetska ravnoteža se postiže kada je ukupni unos energije jednak ukupnoj potrošnji energije koja se sastoji od zbroja energije bazalnog metabolizma, toplinskog učinka hrane i toplinskog učinka aktivnosti, a razumno ju je procjenjivati za duža razdoblja (dani ili tjedani).
ENERGETSKA RAVNOTEŽA je gdje je UKUPNI UNOS ENERGIJE = UKUPNA POTROŠNJA ENERGIJE
UKUPNA POTROŠNJA ENERGIJE = ENERGIJA BAZALNOG METABOLIZMA + TOPLINSKI UČINAK HRANE I TOPLINSKI UČINAK AKTIVNOSTI
O odnosu između potrošnje i unosa energije obično se govori tjelesna masa. Ako je utrošak veći od unosa, dolazi do gubitka težine, a ako je unos veći od potrošnje, dobiva se na težini. U oba slučaja, kada potrošnja i unos nisu usklađeni, kaže se da postoji energetska neravnoteža. Ponekad je potrebna energetska neravnoteža kod, primjerice, nekog tko želi smanjiti masno tkivo, tada potrošnja energije treba biti veća od unosa., dok kod onog koji želi povećati mišićno tkivo tada energetski unos treba biti veći od potrošnje. Međutim, ove energetske neravnoteže utječu samo na tjelesnu masu već i na fiziološke funkcije, od prijenosa stanične energije, stanične izmjene do hormonskog statusa, na metaboličke ili kognitivne funkcije.
Metode koje se koriste za mjerenje ili procjenu komponenti ukupne potrošnje energije kod sjedilačkih i umjereno aktivnih pojedinaca vrijede i za sportaše, ali kod profesionalnih sportaša vrlo intenzivne tjelesne aktivnosti imaju određena ograničenja. Budući da se mjerenje bazalnog metabolizma izvodi isključivo u mirovanju, praktičnije je izmjeriti brzinu metabolizma u mirovanju (BMR) koja može biti 10% viša. Izračun brzine metabolizma najčešće se provodi po Harris-Benedict jednadžbi, a množenjem s odgovarajućim faktorom za tjelesnu aktivnost koji se primjenjuje za procjenu potrošnje energije, može se dobiti procjenjena ukupna potrošnja energije. Postoje i druge jednadžbe koje su prilagođene sastavu tijela pojedinca, ali niti jedna jednadžba nije najpreciznija. Nedavno se Ten-Haafova jednadžba (dob, masa, visina) pokazala kao najtočnija i najpreciznija u većini sportskih disciplina. Najbolje je odabrati jednadžbu na temelju populacije sličnih karakteristika (tjelesni sastav, antropometrija, spol, sport, status sportaša), te ju ne tumačiti na temelju jednog mjerenja.
HARRIS-BENEDICT (opća populacija)
- Muškarci BMR (kcal) = 66,47 + (13,76 × tj. masa (kg)) + (5,003 × tj. visina (cm)) – (6,755 × dob (god))
- Žene BMR (kcal) = 655,1 + (9,563 × tj. masa (kg)) + (1,850 × tj. visina (cm)) – (4,676 × dob (god))
MIFFLIN-ST JEOR (opća populacija, prekomjerna tjelesna masa)
- Muškarci BMR (kcal) = (10 × tj. masa (kg)) + (6,25 × tj. visina (cm)) – (5 × dob (god)) + 5
- Žene BMR (kcal) = (10 × tj. masa (kg)) + (6,25 × tj. visina (cm)) – (5 × dob (god)) – 161
TEN-HAFF (aktivni pojedinci, bezmasna masa tijela)
- Energija u mirovanju BMR (kJ) = 95,272 x bezmasna masa tijela (kg) + 2023,161
Kako bi se dobila ukupna potrošnja energije, vrijednost brzine metabolizma može se pomnožiti s faktorom aktivnosti koji odražava razinu uobičajenih tjelesnih aktivnosti:
SJEDILAČKE NAVIKE malo ili nimalo tjelovježbe | BMR × 1,2 |
LAGANO AKTIVAN/NA lagana tjelovježba/sport 1-3 dana/tjedan | BMR × 1,375 |
UMJERENO AKTIVAN/NA umjereno vježbanje/bavljenje sportom 3-5 dana/tjedan | BMR × 1,55 |
VRLO AKTIVAN/NA intenzivno vježbanje/bavljenje sportom 6-7 dana/tjedan | BMR × 1,725 |
EKSTRA AKTIVAN/NA vrlo intenzivna tjelovježba/sportski i fizički posao ili 2x/dan trening | BMR × 1,9 |
Individualne procjene mogu se izračunati i pomoću preporuka prehrambenih referentnih vrijednosti (Dietary reference value, DRV, eng.) za energiju Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) (https://multimedia.efsa.europa.eu/drvs/index.htm).
Energija koja se troši tijekom vježbanja može se procijeniti iz dnevnika aktivnosti (najbolje tijekom 1-7 dana) sa subjektivnim procjenama intenziteta vježbanja pomoću faktora aktivnosti i metaboličkih ekvivalenata (MET), no pokazalo se da podcjenjuju zahtjeve sportaša jer ne pokrivaju raspon veličine tijela ili razine aktivnosti natjecatelja. Opisane metode procjene potrošnje energije inovativna tehnologija nosivih uređaja omogućila je laku dostupnost i rekreativcima i sportašima, dok sportskim nutricionistima daje pristupačnu opciju za točno određivanje ukupne dnevne ili one energetske potrošnje za pojedine i specifične aktivnosti, primjerice vrijeme provedeno za spavanje ili odmaranje što je ponekad neodređeno za procijeniti.
Upravo iz tih je razloga koncept izračuna dostupnosti ili raspoloživosti energije najpouzdaniji u sportskoj prehrani jer izjednačava unos energije sa zahtjevima za optimalno zdravlje i funkcioniranje, a ne za energetsku ravnotežu. Ukoliko se raspoloživost energije normalizira za količinu bezmasne mase tijela i kada se oduzme utrošak energije za tjelesnu aktivnost tada predstavlja količinu energije raspoložive za obavljanje svih funkcija.
Primjer izračuna raspoloživosti energije (RE):
Tjelesna masa 60kg; masno tkivo 20%; bezmasna masa 80% ili 48kg; energetski unos 2400 kcal/dan; utrošak energije za tjelesnu aktivnost 500 kcal/dan
RE = (energetski unos – utrošak energije za tjelesnu aktivnost) / bezmasna masa
= (2400 kcal – 500 kcal) / 48 kg = 39,6 kcal/kg bezmasne mase/dan
Optimalna raspoloživost energije smatra se jednakom ili većom od 45 kcal/kg bezmasne mase tijela, a raspon između 30 i 45 kcal/kg smanjenim ili subkliničkim stanjem niske raposloživost ii energije, što se može kratkotrajno uvažiti, primjerice dobrim planom prehrane. Dugotrajna raspoloživost energije niža od 30 kcal/kg bezmasne mase/dan je rizičan čimbenik za pogoršanje zdravlja i oštećenja rada tjelesnih funkcija.
Praćenje energetske raspoloživosti među sportašima je važan dio sportskog nutricionizma za procjenu uzroka te plana upravljanja sportašima sa stanjima koji su povezani s RNE-S. Iako mjerenje zahtjeva puno vremena i uključuje stupanj pogreške, praćenje energetske raspoloživosti među sportašima ima važan zdravstveni aspekt koji može biti ključan za postizanje željenih sportskih dostignuća.
Kako bi se izbjegao rizik od nedovoljne raspoloživosti energije, važno je pravilno procijeniti energetske potrebe koje se bolje odrediti iz procjena potrošnje energije jer je pogreška izračuna mnogo manja od izračuna energetskog unosa metodama procjene prehrane. No, prije odabira najprikladnije metode ili nosivog uređaja procjenu energetskih potreba, važno je prethodno razmotriti svrhu i jasno odrediti željene mjerne varijable.
Piše: dr. sc. Gordana Kenđel Jovanović, dipl. ing. nutr.
Literatura
- Thomas DT, Erdman KA, Burke LM. American College of Sports Medicine Joint Position Statement. Nutrition and Athletic Performance [objavljeni ispravak pojavljuje se u Med Sci Sports Exerc. siječanj 2017.;49(1):222]. Med Sci Sports Exerc. 2016;48(3):543-568.
- O’Neill JER, Corish CA, Horner K. Accuracy of Resting Metabolic Rate Prediction Equations in Athletes: A Systematic Review with Meta-analysis [objavljeno online prije tiska, 26. kolovoza 2023]. Sports Med. 2023;10.1007/s40279-023-01896-z.
- Jeukendrup A, Gleeson M. Sport Nutrition, 3. izd., Human Kinetics; 2019.
- Burke L, Deakin V, Minehan M. (ur.). Clinical Sports Nutrition, 6.izd., McGraw Hill; 2021.